‘’90’s have us in a chokehold’’, a nitko to nije bolje iskoristio nego Demna u svojoj drugoj kolekciji za Gucci. Nakon vrlo uspješne debitantske kolekcije prikazane u obliku filma La Tigre, u kojoj su njegove prve komade za brend nosile ikone poput Demi Moore, Alex Consani i Keke Palmer, Demna se vraća s off-season kolekcijom za 2026. koja je ponovo utjelovljenje onoga što on naziva ‘’Gucciness’’.
No, ovoga puta ta energija izgleda kao da nas je vremeplov vratio u devedesete, u prve redove modnih revija Toma Forda i defile stylinga Carine Roitfeld koji su protresli modnu scenu tog doba. Seksi, sklizavi minimalizam isijava iz ove kolekcije, a taj se estetski sentiment proteže kroz čitavu kolekciju. Razlikuje se sve od Demninog dosadašnjeg rada u Balenciagi i Vetementsu gdje je napuhana i predimenzionirana silueta apsolutno vladala, ova je više body-con, čak i mnogo više od njegove prve kolekcije za brend koja se više okretala oko neurotičnog talijanskog glamura i obiteljskih drama unutar i oko Guccija.
Kroz kolekciju provlači i prethodne kreativne direktore, poput Fride Giannini koju je čak i spomenuo u izjavi za WWD, rekavši kako je upravo ona u svom Gucciju postavila specifičnu, snažnu i vrlo ženstvenu energiju u brend. Referira se i na svog prethodnika i aktualnog kreativnog direktora Valentina, Alessandra Michelea, posebice kroz modne dodatke i kultnu Dionysus torbicu koja je u njegovoj viziji izvedena sa znatno oštrijim linijama i manjim dimenzijama.
Sabato de Sarno, posljednji kreativni direktor Guccija prije dolaska Demne, većinom ostaje zaboravljen i u ovom slučaju. No, Demna i njegov Gucci konceptualno ne odstupaju od De Sarnove ideje o totemiziranju onoga što Gucci čini Gucci, no Demna ima prednost zbog toga što ne bježi od svih onih kaotičnih i kontroverznih trenutaka koji su obilježili brend. Moda, pa tako ni slavni brendovi, ne mogu postojati u vakuumu i izuzeti iz konteksta vremena iz kojeg dolaze ili u kojem se žele postaviti.
Ne tako davno sam se našao u jednoj raspravi u kojoj smo zaključili da je era mode koja dolazi više kuratorska, a manje kreatorska. Dok se i dalje vrtimo u krugu vječne nostalgije koja i dalje oblaže sve što vidimo, slušamo, nosimo i radimo, pravi uspjesi će biti oni koji iz postojećih era ili stilova selektiraju ono što se barem djelomično slaže sa suvremenim potrebama, željama i nostalgijama potrošača i modnih entuzijasta.
Je li to u ovom slučaju novo davljenje u jednim te istim siluetama Toma Forda zbog čijih originala i arhivskih snimaka na X-u, TikToku i Instagramu padamo u trans? Vrlo vjerojatno je, i tu možda leži genijalnost Demne kao kreativnog direktora. Njegova radikalna vizija sadašnjosti i predosjećanje trenutka točno prije nego što se dogodi je možda razlog zašto ga je Gucci uopće uzeo, jer izgleda da jedino on može, u vrlo kratkom roku, pogoditi u srž onoga što današnji kupci žele.
Uspjeh svega ovoga ćemo vidjeti tek iduće godine u financijskom izvješću Keringa, no već sada možemo s punim pravom reći kako će bilanca biti u plusu, barem za Gucci.
