Nova Saint Laurent kolekcija ponovo nas je kroz prizmu Anthonyja Vaccarella podsjetila zašto je ovo jedan od najvažnijih brendova na svijetu.
Što se dogodi onda kada je dizajner preko 10 godina na čelu jednog od najvažnijih brendova u povijesti mode i mora ga besprijekorno voditi kroz suvremeno doba i održati na financijskom nivou? Anthony Vaccarello prikaže novu kolekciju za Saint Laurent kojom još jednom potvrdi zašto je upravo on najbolji za taj zadatak, ali i koliko dobre temelje ova modna kuća ima. Možda bismo se zaletjeli i rekli kako neke kuće s dobrim ili povijesnim temeljima ‘’ne mogu propasti’’ ili ‘’ne mogu izgledati loše, pa tko god radio suvremene kolekcije’’, no varali bismo se.
Ono što Vaccarello radi u Saint Laurentu ne može se opisati drugačije nego savršeni balans između kaotične i zavodljive prošlosti brenda i pogađanja u sridu po pitanju ukusa suvremenog kupca luksuzne mode koji, naravno, ima previše izbora.
Vaccarello započinje kolekciju nizom crnih odijela s jednim ili dvostrukim kopčanjem. U njima se nazire blagi odjek estetike kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih, ali oblik siluete ostaje beskompromisno suvremen. Umjesto stereotipne projekcije moći, kroj izražava emocionalnu dubinu i stvara suptilan dijalog između rodova. Osjećaj slobode u tim odijelima naglašavaju snažno oblikovana ramena koja se sužavaju prema mekanom, ali jasno definiranom struku. Ta silueta pojavljuje se kroz cijelu kolekciju.
Za večernji dio, Vaccarello predlaže odvažan materijal: prozirnu čipku premazanu silikonom. Čipka tako zadržava oblik poput krojenog odijela, dok se struktura pretvara u mekano kretanje. Kodovi se u tom slučaju zamijenjuju uloge. Krhkost postaje snaga, a struktura zavodljivost.
Osjećaj dodira posebno dolazi do izražaja u velikim kaputima od umjetnog krzna i janjeće kože koji se vežu u arhivski inspirirane siluete. Uz slip haljine s detaljima obične ili premazane čipke, kolekcija je puna under-as-outwear komada koji i dalje vladaju trendovskim pejzažem.
Kolekcija ponovo dolazi kao nastavak Vaccarellova nedavno utemeljenog pristupa vječnog vježbanja i osvježavanja kultnih stilova koji su Yvesa Saint Laurenta upisali na modni Olimp. Sama scenografija, koja je uključivala umjetnička djela koja su nekad pripadala YSL-u, dodatnu naglašavaju taj modus operandi.
No, to je svake godine toliko pročišćeno od toksičnih razina nostalgije, a komadi su oplemenjeni neočekivanim, suvremenim, ponekad čak i granično avangardnim idejama kojih, koliko vidimo, i dalje ne ponestaje Vaccarellu i njegovom timu.
Davno su razni stručnjaci i sam ‘’apostol postmoderne’’ Gilles Lipovetsky definirali modu kao ‘’carstvo zavođenja’’, neke su modne kuće putem izgubile tu moć. U slučaju Saint Laurenta, to zavođenje u tandemu s Vaccarellom nikada ne prestaje.
