Brend M10 M12 domaćeg dizajnera Miomira Jelčića gradi se na ideji mode kao prostora osobnog izraza, hrabrosti i odbacivanja pravila brze mode. Njegov dizajn namijenjen je pojedincima koji kroz odjeću žele definirati vlastiti identitet i estetiku. Jelčić se u svom radu ne boji mračnijih, avangardnih silueta ni nekonvencionalnih materijala, koje često koristi kao dio kreativnog procesa.
Prva kolekcija poslužila mu je kao svojevrsni uvod u vlastitu priču, kroz motiv podrijetla i tradicije. Druga kolekcija inspirirana bajkom o Maloj sireni nastavila je kronološki niz tema koje se vežu uz njegov život i uspomene iz djetinjstva. U njegovom radu važnu ulogu imaju emocije, koje često postaju pokretač kreativnog procesa i oblikuju same kolekcije.
U razgovoru za Elle otkrio nam je što sve inspirira jednu od najvećih nada suvremene modne industrije, s kim bi najviše volio raditi, te nam je dao mali uvid u njegovu treću kolekciju.
Kako bi u jednoj rečenici predstavio temeljnu filozofiju svog brenda koju bi svi trebali znati?
M10 M12 je održivi avangardni brend za neustrašive pojedince koji kroz autentičan i mračan dizajn odbacuju brzu modu i definiraju vlastita pravila.
Tvoja prva kolekcija bavila se i tradicionalnim elementima naših prostora. Koliko je naša narodna predaja, mitologija i slično neistražena u suvremenom modnom smislu i misliš li da ćeš se ponovo vratiti tim motivima?
Definitivno mislim da ta tema nije dovoljno istražena. Nisam tradicionalan, a jedini razlog bavljenja takvom tematikom bio je taj što sam smatrao da kao prvu kolekciju moram predstaviti nešto što govori o mom podrijetlu. To, međutim, ne znači da nužno govori o meni kao pojedincu.S obzirom na to da sam dugo odgađao svoju karijeru modnog dizajnera, želio sam probiti led pričom o podrijetlu, unatoč neugodnim iskustvima koja mi je ono donijelo.
Priča o ženskoj hrabrosti bila je jedna od rijetkih tema koje su me inspirirale, upravo zbog svoje neustrašive prirode i, ironično, netradicionalnog običaja poput tetoviranja.Iskreno sumnjam da ću se ikada vratiti istraživanju takvih tema, ali nikad ne reci nikad.
U drugoj kolekciji si napravio zaokret i ponovo oduševio domaću modnu scenu, a ona je bila inspirirana Malom sirenom. Koju bi knjigu volio pretvoriti u kolekciju u budućnosti?
S obzirom na to da sam dugo skupljao hrabrost kako bih se napokon ozbiljno počeo baviti modnim dizajnom, odlučio sam se predstaviti kao dizajner kroz kronološki poredane kolekcije koje govore o mom životu i onome što volim. Prva kolekcija bavila se podrijetlom, a druga je bila inspirirana prvim uspomenama iz djetinjstva.
Tu dolazimo do bajke o Maloj sireni i priče koja nas uči kakve su posljedice kada sebe ne stavimo na prvo mjesto. Nemam naviku dugo se zadržavati na istom mjestu, pa tako i moja inspiracija uvijek teži onome što dosad nisam istražio ili isprobao.Stoga mislim da se više neću baviti bajkama. Općenito me snažno inspiriraju knjige koje govore o karmi, zakonu privlačnosti i spiritualnosti. Ako pronađem način da takvu tematiku prikažem kroz odjeću, rado ću joj se posvetiti.
Gdje najčešće pronalaziš inspiraciju, a da to nisu kao u ovim slučajevima mitovi i književnost?
Vrlo je teško definirati gdje pronalazim inspiraciju, s obzirom na to da se uvijek pojavljuje iznenadno i neočekivano. Uglavnom slijedim nekakav “gut feeling”. Ponekad dobijem i najapsurdniju ideju gledajući reality show. Katkad dolazi iz nostalgije, a ponekad iz neke ozbiljne i tužne priče. S druge strane, mogu biti inspiriran već postojećim, povijesno točnim stilom koji nastojim interpretirati na svoj način.
Mislim da tu nema pravila te da dizajneri trebaju davati prednost onome što ih u određenom trenutku najviše privlači, a ne slijepo ponavljati istu estetiku godinama zbog brendiranja. Vrlo je važno ne forsirati pronalazak inspiracije, jer ona dolazi mnogo brže kada o njoj ne razmišljam.
Nekonvencionalni i reciklirani tekstili ti nisu strani. Kako pristupaš radu s izazovnijim ili ‘’nenosivim’’ materijalima i zašto biraš rad s njima?
S vremenom sam shvatio da su mi upravo oni najzabavniji dio kreativnog procesa, iako nikada nisam mislio da će me privlačiti. To je segment koji doista djeluje kao prava umjetnost. Svaka manipulacija tekstilom ostavlja jedinstven uzorak koji nijedna fast fashion kompanija ne može niti ima želju duplicirati. Također nemam ništa protiv korištenja nenosivih materijala jer se ne želim previše ograničavati kalupom „udobnosti“ odjeće. Uostalom, kako kaže Anna Dello Russo: „Fashion is always uncomfortable. If you feel comfortable, you never get the look.“
Što bi rekao da će se tematski uvijek pojaviti u tvojim kolekcijama? Kako bi opisao svoj estetski pečat?
S obzirom da mi sve brzo dosadi jako mi je teško staviti se u nekakav kalup i reći da ću nešto raditi zauvijek, ali mislim da mi nikad neće dosaditi mračna i avangardna estetika.
Tvoj se rad čini izuzetno iskrenim i osobnim, koliko to doprinosi kreaciji i samom odazivu na kolekciju?
U potpunosti doprinosi kreaciji i, da je imalo drugačije, vjerojatno se uopće ne bih bavio ovime. Sve što stvaram ispunjava me i daje mi vjetar u leđa da nastavim jače, bolje i više. Najbolja motivacija za rad upravo je osobni osjećaj. Bilo da je riječ o frustraciji, ljubavi, bijesu, tuzi ili sreći… što god osjećam, izbacim kroz svoje kreacije. Netko ode u teretanu, a ja spalim tri metra tafta. Osjećaj nakon toga bude isti.
Ako bi morao izdvojiti tri imena iz svijeta mode ili pop kulture koja su najviše inspirirala tvoj modni izričaj, koja bi to bila?
John Galliano, čiji rad obožavam, zauvijek mi je dokaz da jedna osoba može prikazati tisuću i jednu različitu temu na svoj prepoznatljiv način, a da pritom ne reciklira isto iz sezone u sezonu. Možda me upravo ta njegova osobina inspirira više od same odjeće.
Lady Gaga me inspirira zbog svoje kameleonske sposobnosti da se gotovo štreberski prilagodi svemu čime se bavi, bilo da je riječ o glazbi (različitim žanrovima), filmu ili nečem trećem, na način da vizualima uvijek ostavi svoj prepoznatljivi pečat, bez straha od nesavršenosti i bez brige za tuđe mišljenje.
Treća osoba je definitivno neizostavni Alexander McQueen, zbog kojeg sam se kao klinac zaljubio u svijet mode. Svaki komentar na njegov rad čini se suvišnim. Često se pitam što bi danas stvarao.
Što nam sve možeš otkriti o novoj kolekciji i kako se razlikuje od dosadašnjih?
Sada kronološki dolazimo do priče o vlastitim tinejdžerskim, buntovnim danima. Oduvijek sam bio inspiriran školskom uniformom, a ova kolekcija prikazat će moju verziju iste, uz, naravno, pomalo mračan zaokret. Ponovno je riječ o ženskoj kolekciji, a ovaj put glavni izvor inspiracije čine školske uniforme kroz povijest, kao i poznati ženski likovi iz tinejdžerskih filmova i serija koje smo svi gledali.
Ova se kolekcija razlikuje od prethodnih jer je to moja prva kolekcija koju bih opisao kao ready to wear. Ipak, sada kada sam završio cijeli proces, više nisam siguran jesam li u tome u potpunosti uspio, s obzirom na to da se lako zanesem.
Koliko je trajao proces izrade i koji bi komad opisao kao najkompleksniji?
Proces izrade trajao je sedam tjedana. Sve sam radio sam, apsolutno do posljednjeg detalja. Kolekcija se sastoji od otprilike 25 odjevnih komada koji čine 12 lookova. Ni na jednom komadu nisam proveo više od nekoliko dana, no možda je najkompleksniji distressed denim set koji se sastoji od strukiranog sakoa sa šiljastim ramenima i pencil suknje.
Tvoje kreacije sve češće viđamo na poznatim licima i na stranicama slavnih modnih magazina. Tko ti je dream klijent, domaći i internacionalni?
Iskreno, nemam određenog „dream“ klijenta. Naravno da ne bih imao ništa protiv jedne Severine, ali ne diskriminiram klijente. Jednako se posvećujem osobi koja nije medijski eksponirana kao i poznatoj ličnosti. Štoviše, uživam u radu s mladim, nadolazećim glazbenicima koji tek oblikuju svoj stil. Važno mi je da dijelimo zajedničku ljubav prema stvaranju neke nove priče te da oboje budemo zadovoljni završnim proizvodom. Ipak, lagao bih kada bih rekao da nemam dječje snove poput odijevanja Lady Gage, Florence Welch, Allie X ili Dite Von Teese.
Fotografije: Miomir Jelčić
