Sretan blagdan svima koji slave – Prada je izbacila novu mušku kolekciju kojom službeno započinje novi ciklus istraživanja onoga što može ili ne može biti (zasiguran) hit komad kroz 4 godišnje revije. Prva u godini, ona za muški dio brenda, uvijek na neki način najavljuje u kojem će smjeru Miuccia Prada i Raf Simons odvesti kultni talijanski brend u nadolazećim Tjednima mode u Milanu. Ako smo prošle godine s ovim dvojcem istraživali virtualne realnosti i deluzije suvremenog života, ove se fokus vraća na realnost, čak i hiperrealnost i tragove koje suvremeno ostavlja na nama.
U razdoblju iluzija umjetne inteligencije, sve kompleksnijih geopolitičkih situacija i inflacije koja dijelu svijeta doslovno ne doušta disanje, Miuccia i Raf okreću se odjeći koja na sebi ima tragove života i nose ih s ponosom. Isprljane ili pohabane kragne, zamašćeni rukavi s kojih vise glamurozne manžete, te povratak nekih bezvreneskih hitova iz Pradine prošlosti poklapaju se sa službenim opisom kolekcije koji naglašava element realnog, onoga što možemo naučiti iz iskustava, te kakve tragove ta iskustva ostavljaju na nama.
Naravno, mikrotrzavice u industriji koja sve više favorizira vintage i (namjerno) istrošene komade osjetila je i Prada. Vidjeli smo to i u obliku onih poznatih Prada ‘’ugly chic’’ silueta koje namjerno ne pristaju dobro ili izgledaju jednostavno neudobno, bez da to jesu zaista. Za razliku od drugih brendova i dizajnera koji su ovladali aged i istrošenom estetikom, Prada ovaj smjer uzima kada to ima najviše smisla, pogotovo u razdoblju kada se koncept muškosti i identiteta raspada po šavovima u nešto puno zlobnije i grotesknije nego što smo ikada mogli zamisliti.
Što smo proživjeli, te što možemo iz toga naučiti? Postavlja se pitanje što zaista znači ‘’živjeti’’ u svojoj odjeći, a ne samo proživljavati život kroz odjeću kojoj na kraju služimo mi, a ne obrnuto. One mrlje od vina ili hrane koje ne možemo nikada do kraja skinuti s rukava, ruž s ovratnika, kavu ili blato s nogavica.
Možda je to potraga za onim savršenim nesavršenostima koja nas zauvijek podsjećaju na važne trenutke života. Koliko samo sjećanja vežemo uz odjeću, a možda najjača su ona u kojima smo tu istu odjeću oštetili ili je označili tragovima vlastitog životnog stila.
Ima to smisla u današnjem vremenu u kojem, zaista, postaje sve teže razlučiti što je umjetno, što je umjetna inteligencija, a što realnost. Razdoblje kojeg smo se pribojavali s prvim naznakama kvalitetnog deep-fake sadržaja u 2026. postala je (su)realnost s kojom se trebamo nositi, a da nas se na to uopće nije upozorilo, kamoli pripremilo.
Rastući trend namjernih kreiranja nesavršenosti i ljudskih tragova kao borbe protiv high-gloss, ispolirane vizije umjetne inteligencije, nije slučajan niti vjerujem da će skoro proći. Skepsa prema svima, pa i prema osobama s kojima razgovaramo (koje se prije razgovora konzultiraju s ChatGPT), otvara nam apetit za ‘’ružnim’’, pretjerano realnim, naizgled prljavim i nesavršenim.
Dalje od filozofske interpretacije, kolekcija je djelomično pratila i trend povratka stilova iz 2016., na vrlo Prada način. Ona slavna ‘’Impossible Love’’ košulja i slične, koje su vladale uličnim stilom prije ravno 10 godina, vratile su se u osvježenom obliku. Bez obzira na kritike na casting koji je bio izuzetno mršav (čak i za modne suvremene standarde), same komade i styling možemo zamisliti u puno liberalnijim veličinama. Također, modni dodaci poput torbica i interesantno pogužvanih šešira čine još jedan higlight ove kolekcije koja će definitivno ostati jedna od najboljih ovosezonskog Tjedna muške mode u Milanu.
