Ako volite duhovite crteže, čitali ste hit-knjigu ‘U malu je uša đava’ ili vam je na pamet pala rečenica “Pita moja mama imate li jedno jaje?”, velike su šanse da ste već zakoračili u svijet Tisje Kljaković Braić. Ova svestrana splitska umjetnica, školovana slikarica i nagrađivana spisateljica, godinama osvaja srca publike svojim prepoznatljivim stilom, a sada njezini likovi oživljavaju i na kazališnoj pozornici.
U režiji Renate Carole Gatica i uz scenarij Ivane Đule i Milice Sinkauz, Tisjin ilustrirani svijet pretvorio se u ‘živu slikovnicu’ punu šarma, humora i prepoznatljivih likova. Uoči zagrebačke premijere u Kazalištu KNAP, razgovarali smo s Tisjom o tome kako nastaju njezine priče, što je inspirira, kako je izgledalo gledati vlastitu slikovnicu u kazališnom obliku i zašto uvijek bira ostati blizu svakodnevici.
Inspiraciju za svoje priče i knjige crpite iz svakodnevice. Koje vas situacije najviše nadahnjuju i kako prepoznate trenutak vrijedan zapisivanja?
Najviše me privlače sitnice koje valja uočiti, otkriti i tako netaknute prebaciti na papir. Kako to radim? Pa, ne znam. Imam urođene senzore. Tražim sitnice kao djetelinu sa četiri lista. Sve što radim promatraču djeluje jednostavno i lako. Moja jedina želja je bila da mogu u dvije riječi, u dva poteza sve reći.
Ne želim biti veća od života. Sve je tu, u njemu.
Po struci ste slikarica, no već ste se afirmirali i kao spisateljica. Kako je došlo do prijelaza iz svijeta likovne umjetnosti u svijet pisanja?
Uvijek sam pisala kao dijete, kao srednjoškolka sam dobila i državnu nagradu za jednu priču i radila sam za dnevne novine. Baš razmišljam kako je moj pra-stric, poznati slikar Jozo Kljaković, pisao knjige i crtao karikature. Tako da je izgleda genetika u pitanju. Izmjenjuju mi se periodi kad slikam i pišem. Uglavnom, sve se prožima, pa ljudi znaju reći da pišem vrlo slikovito. Eto, u zadnjoj knjizi ‘Pita moja mama imate li jedno jaje’ spojila sam i tekst i sliku.
Slikarstvo, pisanje, a sada i kazalište – jedna od Vaših knjiga doživjela je i svoju scensku adaptaciju. Jeste li ikada zamišljali Vaše pozornici?
Naime, ovo je već drugi put da je moja knjiga završila na daskama. Već tri godine u HNK Split igra predstava ‘U malu je uša đava’ koja je nastala po mom istoimenom romanu.
Posebno sam zadovoljna s ovom novom predstavom za djecu, ‘’Pita moja mama imate li jedno jaje’’, koja je nastala po mojoj slikovnici. Cijela predstava je zapravo pokretna slikovnica, začinjena šarmantnim i duhovitim songovima. Kao završni ‘touch’, glas pripovjedača je glas Splita – Mladen Badovinac. Glumci puni entuzijazma i ljubavi prema svom poslu, baš fantastično.
Jesam li pomislila da bi moje priče mogle završit na pozornici? Pa, stvaram i ne mislim puno unaprijed. Život me puno puta iznenadio – pa i tad kad su moje knjige završile na daskama.
Postoji li još koji medij u kojem biste se voljeli okušati? Je li Vas kazališno iskustvo možda potaknulo na razmišljanje o režiji ili pisanju scenarija?
Nisam razmišljala o tome da režiram ili pišem scenario. To je rad sa ljudima, a ja to ne volim. Toliko sam oduševljena radom Ivane Đule i Milice Sinkauz i redateljice Renate Carole Gatice da bih im bezbrižno prepustila sve svoje tekstove i knjige. Divno je kad se netko može nadovezati i oplemeniti tvoje djelo kao što su one to napravile. Jako sam im zahvalna. Meni se sad slika, možda unesem boju u svoje slike.
